Lijepa noć puna zvjezda, obilazi policajac svoj kvart, sve je mirno. Ugleda policajac kako plavuša ide ulicom i maše štapom po zraku. Dođe policajac do nje u upita: -Šta ti to radiš? Plavuša se požali: -Eto, a baš mi se sviđa ona velika zvijezda, pokušavam je skinuti ali mi ne ide nikako… Policajac je pogleda i mudro kaže: -E jesi plavuša, stvarno … pa da bi to uspjela treba ti duži štap!
Nikada ne shvataj nečiju ljubav olako i ne igraj se s ljudskim osjećajima…Ne koristi dobrotu onoga ko te voli, već mu uzvrati još više…ali neka bude iskreno. Onoga koga ne želiš u svome životu, skupi hrabrosti i reci…boljet će, ali bolje da boli nego da te savjest jednom zapeče i vrati ti duplo više…Ako možeš voli…ako ne, nemoj ni počinjati nešto za što znaš da će povrijediti onoga drugog…Život je prekratak da ranjavaš sebe i druge…treba nastojati biti sretan koliko je moguće.
Mujo i Fata imali puno djece, ali su već svi bili odrasli. Jedan dan, pitali oni Muju mogu li oni dobiti brata. – Zašto, – upita Mujo. – Da se igramo sa njim, – odgovoriše djeca. Mujo i Fata ispunili djeci želju, i dijete postade ubrzo razonoda za sve. Međutim jedan dan utrčaše djeca u kuću plačući: – Babo, upao mali u bunar kada smo se igrali!! – E jebi ga, jes’ vam dugo i trajo- odgovori hladno Mujo.
Muji dosadno, nema šta gledati na TV, pa odluči se za DVD. A njegova Fata u kuhinji sprema ručak. Gleda Mujo DVD kad odjednom počinje da se dere: NEEEEE, BUDALOOO!!! ŠTA RADIŠŠŠŠ!!! Dolazi Fata iz kuhinje i pita ga: Šta je bilo dragi, sto se dereš? Mujo joj tužno kaže: Ma bona Fato, gledam naše vjenčanje…
Mujo se nekoliko dana nije pojavljivao kući, Fata se sikirala da mu se nije šta desilo, pa odluči da krene tražiti svog Muju. Obiđe sve kafane ali Muje nema, sjeti se ona njegovih jarana Sulje i Hase. Provjeri kod jarana Sulje, ali nema ni Sulje kod kuće. Nađe ga kod jarana Hase kako igra poker. Malo od radosti, a malo od bijesa Fata vikne: -Mujo, bolan, dolazi kući već jednom!! Ti nemaš srca, čovječe!!! -Šuti, ženo, nemoj mi odavat’ karte! – dekne se Mujo.
Došao razred s ekskurzije iz Engleske. Prvi čas je čas razredne nastave. Pita razrednica Pericu: -Perice, možeš li nam ispričati kako ti je bilo na ekskurziji? -Perica glumi da je naučio Engleski pa kaže: I’m not Perica. – kaže on – I’m Johnny. -OK, Johnny. – kaže razrednica – Reci nam kako ti je bilo u Engleskoj. -OK. -kaže Perica – Ujutro sam rano ustao, negdje oko 7, doručkovao, zatim se popeo na verandu… Tamo bi bio negdje do ručka, zatim bih ručao, pa na verandu… Tu bih bio do večere, pa opet na verandu… I tako iz dana u dan. – OK, Johnny, nije bilo baš zanimljivo. – kaže razrednica Marice, reci nam ti, kako je tebi bilo?? -I’m not Marica, I’m Veranda.