![]()
Jareth Nebula želi podići svijest za one koji se osjećaju kao da su s drugog planeta – i službeno se identificira kao izvanzemaljac.
Nebula, 33, rođena je ženska, ali je prešla u muško kad je imala 29 godina, mijenjajući svoje ime u Jareth (inspiriran likom Davida Bowieja u filmu Labirint Guillermo del Toro).
Sada, međutim, Vašingtonski recepcionar osjeća kao da ne samo da se ne osjećaju vezanim za određeni spol, ali zapravo ne identificiraju mnogo kao ljudsko biće. Umjesto toga, Nebula misli na sebe kao stranca bez roda, opisujući se kao “izvanzemaljski”.
![]()
“Nakon što sam izašla kao transrodna i vjerujući da sam se konačno našla, shvatila sam da sam u krivu, objasnili su.” Nisam bio muškarac ili žena, ili čak čovjek. Ne mislim niti se osjećam kao ljudi. Drugima ne mogu objasniti – jednostavno sam s druge strane. Nisam se osjećala ugodno ni kao spol niti kao nešto između. Znam da sam zaglavljen u ljudskom obliku i da me tako percipiraju drugi – ali za mene, ja sam stranac bez roda. ”
Jareth se osjećao kao da ne pripadaju gomili već neko vrijeme. Bio je to problem koji ih je najduže mučio i pratio je dijagnozu Ehlers-Danlosovog sindroma (EDS). EDS je stanje koje utječe na tkivo kože i zglobova, a kao posljedica bolesti, Jareth je imao povećan raspon pokretljivosti, kao i dodatnu rastezljivu kožu.
![]()
Nazvali su ih gospodin Elastic, a Jareth je patio od kronične boli. “Dolazim do kiropraktičara jednom svaka dva tjedna i vidim fizioterapeuta jednom tjedno, kao i pušim ljekovitu marihuanu zbog boli – ali trenutno ne postoji lijek za EDS”, rekli su.
Jareth se u početku opisivao kao “hiper-ženska žena”, pa čak i po uzoru na njihove tinejdžerske godine, do kasnih dvadesetih godina, Jareth je odlučio prijeći na muško, i odmah je počeo s hormonskim tretmanom, mijenjajući njihov osjećaj za stil prema nečem muževnijem i dobivanju grudi uklonjene u kirurgiji.
![]()
Ali Jareth je našao da im nije ugodnije živjeti kao muškarac nego što su živjeli kao žena, navodeći:
” Mislio sam da ću biti trans čovjek i riješiti sve moje probleme i unutarnje bitke s otkrivanjem tko sam, ali nisam bio tako sretan kao što sam očekivao. Osjećao sam se kao da se pokušavam uklopiti u tuđu kutiju. I nije htio biti ograničen – tada sam otkrio što je agender. ”
Jareth sebe smatra da nisu ni muški ni ženski i – iako su sretni što ih se naziva ‘on’ ili ‘on’ – osjeća se kao da bi život kao stranac bio prikladniji onome kako se osjećaju iznutra.
![]()
“I ja sam uvijek bio opsjednut vanzemaljcima, i što to znači biti vanzemaljac, pa mi je ideja da budemo agens stranac savršeno za mene kao identitet”, objasnio je Jareth, prije nego što je otkrio sve modifikacije tijela koje su prošle u potpunosti obvezati se biti izvanzemaljac.
” Da bih se osjećao manje ljudski, na licu sam imao tetoviranu ogromnu ploču – zbog čega se osjećam više androida i isključen sam od čovječanstva. Nemam bradavice, kao što sam ih uklonio tijekom moje najbolje trans kirurgije. obrve i piercing za usne, septum i nosni most . ”
![]()
Nažalost, nisu svi u zrakoplovu s Jarethovom posljednjom tranzicijom – objasnili su da, iako je njihova obitelj razumjela i pozdravila njihov prijelaz iz muškog u žensko, manje su podržavali njihovu identifikaciju kao stranca.
” Moja obitelj me još uvijek doživljava kao trans čovjeka, jer oni ne razumiju što agens ili stranac uistinu znači. Imam online prijatelje koji me podržavaju, ali offline je teže. Ne shvaćaju svi – ali to je u redu. Ne očekujem. da ih dobiju, ja samo želim prihvaćanje. ”
“Ljudi se prema meni ponašaju kao nakaza jer sam stranac, ali to je sasvim ispravna stvar za sebe”, dodao je Jareth otkrivajući da su zbog svog izgleda patili od zlostavljanja na internetu.
Međutim, zadovoljni su svojim izgledom i pokušavaju ga izbrisati najbolje što mogu, navodeći: “Sretan sam s onim što jesam i nastavit ću svakodnevno biti sve stranskiji.”
Postoje brojni dokazi o otmicama vanzemaljaca, no velik broj njih treba uzeti sa zrnom soli.
Otete na kućnom pragu
U ranim jutarnjim satima, 30. ožujka 1988. godine, Helen Thomas sa svojom se majkom Carol uputila prema mlinu na kojem su obje radile. Hodale su kroz gradska stambena naselja i stražnje uličice kojima su prolazile baš svakog radnog dana. No tog su jutra i Helen i njezina majka začule nekakav zvuk zujanja koji se širio iznad njih, a onda ih je obasjalo snažno, sjajno svjetlo koje ih je zaslijepilo. Kako je svijetlo nestajalo, Helen i njezinoj majci polako se poćeo vraćati vid i ostala osjetila. Osjećale su jaku mučninu i vrtoglavicu. Helen je primjetila da joj je jakna koju je nosila mokra dok je sve ostalo oko njih suho. Iako su bile zbunjene znale su na moraju nastaviti hodati jer moraju stići na posao. Kada su stigle na posao rečeno im je da kasne nekoliko sati.
Nekoliko dana nakon ovog događaja kojeg su doživjele Helen i Carol su primjetile da im je koža prepuna prištića i nekakvog osipa. Prolazio ih je osjećaj anksioznosti kojeg se nisu mogle riješiti. Borile su se s depresijom. Nakon nekoliko godina stupile su u kontakt s vodećim istraživačem paranormalnog i NLO-a, Tonyjem Doddom, koji je pristao provesti intervjue sa ženama pod hipnozom.
Žene su pod hipnozom kazale da su, nakon što ih je obasjalo jako svjetlo, ušle u svijetlu sobu gdje ih je netko polegnuo na stol. Na noge im je stavljen neobičan mrežasti materijal od kojeg se nisu mogle micati. Potom su se nad njih nadvila neobična stvorenja s velikim glavama i velikim, crnim očima te su započeli s nekakvim pokusima. Kazale su kako su iz njihovih tijela, kroz tanke cijevčice, uzimali jajne stanice te ih stavljali u njihov trbuh. Sve je bilo mokro na dodir, sve je bilo bizarno, a najčudnija stvar koja se dogodila je bio trenutak u kojem je jedno od tih neobičnih stvorenja uzelo Heleninu jaknu te ju trljao svoje lice, zbog čega joj je jakna bila potpuno mokra.
Propali roštilj
Jedne ljetnje večeri u srpnju 1995. godine Mike i Debbie pridružili su se svojim prijateljima Steveu i Annie na roštiju u njihovoj kući u Derbyshireu. Nešto malo iza 22 sata ugodna večer uz roštilj postala je manje ugododna, odnosno zastrašujuća. Iznad njih se odjednom pojavila neobična letjelica u obliku diska. Promatrali su je nekoliko trenutaka, a onda je svo četvero preplavio osjećaj mučnine. NLO je tada nestao jednako brzo kao što se i pojavio. Steve je pogledao prema roštilju u kojem je samo trenutak prije nego su svjedočili NLO-u bio žar, dok je sada ostao samo hladan i crn pepeo. Meso je u potpunosti izgorjelo. Pogledao je na sat i shvatio da je prošlo gotovo 90 minuta. Sljedećih nekoliko dana svima je bilo loše, nitko od njih nije mogao spavati, a osjećaja tjeskobe se nisu mogli riješiti.
Prijatelji su se složili da će se podvrgnuti hipnozi. Otišli su te ispričali jednaku priču. Nakon što su uočili letjelicu nalik disku, nisu samo ostajali stajati u dvorištu već su odvedeni u unutrašnjost letjelice. Odvedeni su u medicinsku sobu gdje su bili stavljeni na stolove za pregled. Debbie je opisala da su zidovi bili ‘okrugli, ali podijeljeni na četvrokute, Steve je kazao kako je vidio neobične crteže na zidovima koji su izgledali popout nekakvih planeta među kojima i naš Sunčev sustav kojeg je prepoznao.
Oteta u vrtu
Dok je bila vani u dvorištu i stavljala veš na sušenje žena poznata pod nazivom ‘Gospođa G’ zbog zaštite identiteta, uočila je čudno plavo svjetlo kako se spušta s neba. Oko 30 metara iznad zemlje svjetlo je stalo, točno iznad nje. Svjetlost se potom spustila na nju. Iz straha, žena se sagnula, a potom se počela dizati s tla dok ju je svjetlost obasjavala. Shvatila je kako se više ne nalazi u svojem dvorištu već u nepoznatoj prostoriji u kojoj su osim nje još tri bića koja su stajala na suprotnoj strani sobe. Bili su visoki i na sebi imali sjajna metalna odjela te fantomke na glavama.
Sljedeće čega se sjeća je oštar udarac u stražnjem dijelu vrata. Potom je otvorila oči te shvatila da se ponovno nalazi u svojem dvorišu. Pogledala je na sat i shvatila da je prošlo ček nekoliko sati od kad ej napustila kuću kako bi objesila veš koji se u tom trenutu i dalje nalazio u košari.