Dolazi čovej kod doktorke -Doktorka, uvek kada dr*am škripi mi ku**c!! -Skini gaće da se uverim!? I stade doktorka dr*at ku**c pacijentu, pa posle izvesno vremena reče pacijentu: -Ja ništa ne čujem!? -Morate malo brže doktorka!! Stade doktorka raditi brže, a pacijent svrši po njoj. Doktorka će ljutito: -Perverznjaku jedan!! Ako već imaš problema što ne ideš u javnu kuću?? -Već sam bio ali tamo ti ovo ne rade o trošku socijalnog!

Otekla Muji ona stvar, pa otišao kod lekara. Kaže mu lekar: -Drži ga u jogurtu 10 minuta dnevno i proći će! Otišao Muja kući, uzeo času jogurta i stavio ki*u u nju. Tog trena ulazi Fata: -Bolan Mujo, dvaest godina sam u braku, al’ nisam znala da se to puni ko penkalo!

Dolazi Fata kući raščupana,kosa puna sena. Pita je majka: -Ju crna Fato, ta šta si tako raščupana? Ta ništa mati, mi se malo igrali pogađanja. E, to u moje vreme nije bilo. Pa kako se to igra? Lako, mati. Vidite, mi devojke turimo glavu u seno a momci otpozadi jebedu… Ja sam četvrtog, šestog i jedanestog pogodila.

Fata bi da proba seks, sredila se maksimalno i ode u kafanuda nađe frajera da je kre*ne, čim je stigla odmah je okruže svi frajeri, časte pićima i pokušavaju da je pohvataju. Nakon par rakijica Fata mazno ispali: – Momci, ja sam nevina, ima’l ovde neki pravi muškarac da me napravi ženom? Digne se Mujo sa susednog stola, skine košulju i pruži je Fati: – Na, bona mater ti, ispeglaj to.

Mujo napokon oženio Fatu.Vjenčanje obavljeno, gosti se razišli i dolazi prva bračna noć. Otišao Mujo u kupatilo, pripremio se, spreman kao rasplodni bik, dolazi do vrata spavaće sobe ali vrata sobe zaključana. Muji ništa nije jasno kuca na vrata ali Fata ne otvara. Moli Mujo Fatu da otvori, ali Fata ni da čuje. Dolazi jutro, Mujo ljut nenaspavan pa će Fati: -Pa bona Fato ovo nam je trebala biti prva bračna noć. Šta bi? pa trebali smo se maziti i voditi ljubav a ti onako mi uradi. Fata priprema doručak pa mu onako usput odgovori: -Mujo moj, zajebi ti to. Ja sam se udala da pošteno živim, a seksa mi je već preko glave…

Radili Mujo i Fata one brezobrazne stvari i kaže Fata Muju: -Mešaj Mujo, mešaj Mujo. Kaže Mujo: -Mešam Fato, mešam Fato. I nakon 9 meseci rodi se dete, delo crno. Kaže Mujo Fati: -Pa kakobona Fato da  je dete crno??
-Pa rekla sam ti Mujo da mešaš, ali ti nisi dobro mešo pa je dete zagorilo!

Bili u ćevabdzinici Mujo, Fata i mali Muj’ca.Njih dvoje pojeli po porciju ćevapa, a malom Muj’ci ostane jedan ćevap u tanjiru i na to će njemu ćevabdžija: – Pojedi mali i taj ćevap jer od njega raste ku*ac…. Mali Muj’ca pruži ruku da uzme i taj ćevap da bi ga pojeo, a na to će njemu majka: – Ostavi to, to treba babo da pojede…

Korisnici društvenih mreža odmah su osudili njegovo ponašanje i istaknuli kako se nadaju da ga je mladenka već ostavila.

Kamera je snimila trenutak na vjenčanju kad je mladoženja ispred šokiranih gostiju pljusnuo svoju novopečenu suprugu, a snimka je mnoge razbjesnila na društvenim mrežama.

Nije poznato kad je tačno nastao ovaj video koji je sad postao viralan, ali vjeruje se kako je snimljen u središnjoj Aziji, a na njemu se vide mladenci koji se hrane tortom. Nakon što je muž ženi stavio komad torte u usta, ona je krenula napraviti isto, ali se malo našalila s njim, što ga je toliko razbjesnilo da joj je opalio šamar od kojeg se srušila na stolicu.

Korisnici društvenih mreža odmah su osudili njegovo ponašanje i istaknuli kako se nadaju da ga je mladenka već ostavila. “Tip treba lekciju iz ljudskih prava”, “nadam se da je to bio kraj vjenčanja”, “kakav debil”, samo su neki od komentara, a neki su primijetili i kako “mladenka nije izgledala sretno ni prije šamara”.

IZVOR: Fokus.ba

Mladi Bosanac je u restoranu McDonalds izvadio šerpu s grahom i počeo ga jesti pred svima…

Neki se hranom iz restorana brze prehrane “dave”, dok je drugi i ne vole i zaobilaze je u širokom luku.

Ipak, treba znati da je domaće najzdravija – i najbolja…

Pogledajte reakcije prisutnih…

To zna i ovaj mladić iz BiH koji je u restoranu McDonalds izvadio šerpu s grahom i počeo ga jesti pred svima.

IZVOR: BiH Dijaspora

Rupice na obrazima ima samo 20 odsto populacije i počet će se misliti da su nasljednici.

Međutim, sada ih naučnici smatraju prirodnim defektom velikom jabučnog mišića. Ako oba roditelja imaju rupice na obrazima, ne znači da će ih i njihovo dete imati. Pojavljujte se kada se smejemo. Postoji teorija da rupice služe kako bismo lakše prepoznali osjećaje ljudi koji ih imaju.

Rupice su jedno vrijeme žuči toliko popularne da ih ljudi veštački izazivali. Izumili su mašinu za rupice 1936. godine, ali nije radila koliko se očekivalo, piše Bustle. Danas se prave kozmetičkim zahvatom. Ljudi s rupicama su  istrajni i pouzdani . Žive život punim plućima. Odlični su prijatelji jer su vrlo empatični i brižni pa svi vole deliti svoje probleme i sreću sa njima.

Jedan simbolizuju večernju mladost, a uzmete da gledate ljude sa njima, ustanoviete da zaista izgledaju mlađe no što jesu. U nekim kulturama se veruje da rupice na obrazu donose uspjeh i sreću. Kod nekih ljudi ove sipmatične rupice se stalno vide na licu, a kod nekih samo kad se nasmeju. Dešava se i da ljudi imaju samo jednu rupicu na jednoj strani. Ali, zašto u nekim ljudima imaju, drugi ne? Jedna nastaju zbog manjke mišićnih vlakana, odnosno nedovoljno razvijenog mišića, a vremenom može da se popune i nestanu. Na primer, deca često imaju rupice na obrazima, ali kad odrastu, jedno jednostavno nestanu. Kao i rupice na bradi, i jedan su nasledne.

Ako ih jedan roditelj ima, postoji 25 do 50 odsto šansi da će imati detekciju. Ako ih imaju oba roditelja, tada je ta verovatnoća još i veća. Ako oba roditelja imaju rupice na obrazima, da ne znači da će ih i njihova dijeta postojati. Profesor John McDonald sa Sveučilišta Delaware smatra da su rupice još uvijek jedna velika nepoznanica. Riječ je zapravo prirodni defektu velikog jabučnog mišića. Vidimo ih obično kad se ljudi smiješe ili smiju kao udubine u koži obraza.

Većina ljudi ima dvije rupice, po jednu na svakoga obrazu, vrlo je rijetko da imaju samo jednu rupicu. Pretpostavka je da je rupice razvile zato da bi bili što i privlačniji i šarmantniji. Rupice su obično podstavljene na slatke zbog čega su nam ljudi bili sretni. Postoji teorija i da rupice služe kako bismo lakše prepoznali osjećaje njihovih vlasnika. Rupice su jedno vrijeme bile toliko popularne da ih ljudi pokušavaju umjetnički stvoriti. Izumili su i prave uređaje za – mašinu za rupice 1936., ili bila je promašaj, piše Bustle. Danas ih je moguće napraviti kozmetičkim zahvatom. Ljudi s rupicama su ustrajni i pouzdani. Žive život punim plućima. Odlični su prijatelji jer su vrlo suosjećajni i brižni pa svi vole dijeliti svoje probleme i sreću s njima.

IZVOR: 24 sata i Zgubidan

Uhvatili domoroci Srbina, Hrvata i Bosanca i kazu im da svak nacrta po jednu pjesmu, ali ako domoroci pogode ubijaju ih, a ako ne pogode slobodni su. -Prvi Srbin nacrta rijeku i mnogo ljudi koji idu ka njoj… i odmah domoroci pogode pjesmu “marš na Drini” i ubiju ga. -Sljedeći Hrvat crta grob i kako iz njega izlazi čovjek… i opet domoroci pogode iz prve pjesmu “ustani Bane” i ubiju i njega. -I naravno zadnji Bosanac crta drvo bez lišća i čovjeka kako drka … i domoroci kontaju šta je to i nikako da pogode i oni se predali i traže od Bosanca da im kaže koja je to pjesma a on na to: “Jesen stiže, ja se ne oženi…!!!!!!!!!!!

Došao kupac da kupi poljoprivredno gazdinstvo, ali je video uz ogradu košnice s pčelama i pita seljaka:
– Zar, to nije opasno tako blizu? – Ma ne – odgovorio je gazda kuće – potpuno su bezopasne. Kladim se sa vama da ako vas zavežem golog za ogradu i namažem medom, da vam neće ništa, a ako vas samo jedna ubode daću vam gazdinstvo besplatno! I tako je krenuo neobični eksperiment. Pred veče se seljak vratio i video potpuno iznemoglog kupca. Pitao je odmah: – Bože, zar su vam to pčele učinile? – Nisu pčele. Ali zar ono tele nema mamu?

Titina država. Goli otok trojica zatvorenika dok tucaju kamen polako se upoznavaju. Jedan od zatvorenika Mujo pita drugu dvojicu zašto su na Golom otoku? Zatvorenik Haso se požali da je bio lijen i da je skoro svaki dan kasnio na pos’o, ali su ga osudila da je ustvari planirao revoluciju i da je zato često kasnio. Zatvorenik Mujo opet kaže da je kod njega bilo suprotno, svaki dan je dolazio ranije na pos’o, pa su ga osudili da špijunira dok drugi nisu došli. Zatvorenik Suljo ljutito će: -Nevjerojatno!!!, Nemoguće!!! Ja sam svaki dan dolazio tačno na posao, ali su i mene optužili da sam prošvercovao sat sa zapada! I evo me sada s vama.

Počela školska godine … vraća se prvačić iz škole i sav zadihan uzbuđeno kaže: -Mama, Mama, danas su nam u školi rekli da brojimo i sva djeca su znala da broje samo do deset, a ja sam znao do 100! Mama:-To je sine zato što si Bosanac. Sutradan prvačić dolazi iz škole i ponovo kaže: -Mama, danas smo počeli da čitamo. Ni jedno dijete ne zna da čita sva slova, a ja sam znao skoro sva slova! Mama: -Pa da sine, to je zato što si Bosanac. Poslije nekoliko dana prvačić ponovo s vrata doziva: -Mama, danas smo bili na ljekarskom pregledu i sva djeca imaju mali, a moj je u odnosu na njihove, ogroman! Je li mama, jel’ i to zato što sam Bosanac? Mama:-Nije sine, to je zato što ti imaš trinaest godina.

Šeta Mujo sa sinom Muj’com i dođu na jedan proplanak i ugledaju konja, kobilu i ždrijebe. Muj’ca pita oca: -Babo, šta je ono tamo? Mujo: -Muj’ce ono je konj! Muj’ca: -A ono pored njega Mujo:  Muj’ce ono je kobila i ona mu je žena. Muj’ca: Babo, a ono malo? Mujo: to im je sin. Muj’ca: -Babo, babo a gdje je njemu žena? A Mujo će: -E, moj Muj’ce samo se konji žene.

Došli Mujo i Haso na ples. Gledaju oni po dvorani, sve puno cura, ne znaju koju bi prije počeli zavoditi. Pita Haso Muju: – Bolan, Mujo, koju ćeš ti? Mujo pogleda još jednom i kaže: – Ja ću Fatu, ona mi je najbolja! Haso mu kaže: – Dobro, jarane, samo pazi da ne ispadneš papak, ona ti voli kad si ti frajer kojeg je teško osvojiti. Odvaži se Mujo, krene prema Fati, i putem razmišlja kako da ispadne frajer. Vidi on da i Fata njega milo gleda, pa stane pred nju i kaže: – Fato, jesi li slobodna sljedeći ples? Fata se lagano zacrveni i reče: – Jesam, Mujo … A Mujo će na to: – Odlično, de mi pridrži pivo, majke ti!

Da dušo, znam da misliš da sam stara. I ja sam griješila tokom godina. Da li si mi ikada oprostila za onu užasnu rođendansku tortu koju sam pokušala da napravim za tvoj osmi rođendan? Ili što sam ti poklonila mače i ne znajući da si alergična na mačiju dlaku? Zaista mi je žao zbog toga, ali usput sam uspjela prikupiti neke informacije za koje smatram da ti mogu biti od pomoći. Svakako bih željela da je to neko mogao uraditi i za mene.

Nadam se da me nakon ovoga nećeš više gledati kao prosijedu ženu koja će još malo pa ući u šestu dekadu života već kao ono što zaista jesam: majku koja želi da njena kćerka ne mora prolaziti kroz određene teške trenutke (kroz koje sam ja morala proći). Evo za koje stvari bih voljela da sam ih znala u tvojim godinama.

Ti si najvažnija osoba u tvom životu

Da, rekla sam to i zaista mislim tako. Dobra vrsta samoljublja čini te boljom osobom, čini te srećnijom i pomaže ti da pratiš svoje snove istovremeno ti dajući snagu da obasipaš ljubavlju one koji te okružuju. Kod loše vrste samoljublja, što je narcisoidnost, ljudi nemaju namjeru da pružaju ljubav drugima.

Dugo vremena sam vjerovala da je moje “pomaganje” drugima zapravo bila moja karta za raj. Zaista jesam. Pokušavala sam da budem što je moguće bolja prijateljica. Postarala sam se da ne zaboravim ničiji rođendan. Bila sam rame za plakanje. Vjerovala sam, ako to uradim, da će mi se ljudi naći pri ruci kada mi to zaista bude trebalo i da će to biti moja nagrada što sam tako “dobra” osoba. Nisam bila u pravu. Ovo ne znači da ne trebaš pomagati drugima ili da drugi ljudi neće biti uz tebe kada ti to bude najpotrebnije već da se trebaš fokusirati na ono što ti zapravo želiš. Ne možeš istinski voljeti druge ako prvo ne zavoliš sebe. Trebalo mi je tako dugo da to shvatim i ne želim da se to i tebi desi.

Nikada ne prihvataj nepoštovanje.

Bez obzira da li je riječ o muškarcu, prijateljici ili nekom sasvim trećem – nikada nemoj dozvoliti da te bilo ko omalovažava. Uvijek se zauzmi za sebe. Ukoliko to ne uradiš, postoji velika šansa da budeš povrijeđena i da ti bude žao što nisi postupila drugačije.

Trebaš biti hrabra i snažna. Ne, ne znači da trebaš uvijek da “istjeruješ” pravdu, ali ne dozvoli da ti bilo ko nameće svoje mišljenje i da manipuliše tobom. Znam, dovoljno si zrela da to ne dozvoliš, ali imaj na umu da na ovom svijetu ne postoje samo dobri ljudi. Postoje i oni manje dobri koji će na neki način željeti da te emocionalno povrijede, bilo to svjesno ili nesvjesno. Izdaja jeste grozna stvar, ali zapamti moje riječi: uvijek trebaš naći snage i hrabrosti u svome srcu da oprostiš. Nemoj zaboravljati, jer ćeš na taj način ponovo napraviti istu grešku u budućnosti. Vjeruj mi na riječ.

Tvoja porodica te voli iznad svega

Mislim da je to, u tvojim godinama, sasvim lako zaboraviti. Na kraju krajeva, “provođenje vremena sa porodicom” i nije baš idealna “večera za 5” i može se činiti kao džinovska dosada.

Ali istina je, na kraju krajeva, da je ljubav tvoje porodice stvar na koju uvijek možeš računati. Mislim da to već znaš. Ne postoji stvar na ovom svijetu zbog koje bi te tvoja porodica napustila. Znam, o nekim stvarima može biti teško pričati, ali želim da znaš da se meni uvijek možeš obratiti i u gluvo doba noći. Ako ti ne mogu pomoći, mogu te bar saslušati. Biće ti lakše.

Budi strpljiva sa sobom i sa drugima. Biće mnogo uspona i padova, ali ako budeš imala na umu ovo što sam ti napisala, lakše ćeš pronaći svoj unutrašnji mir, snagu i samopozudanje.

Voli te tvoja mama.

IZVOR 1.000 000 fofotgarfija

U ljudskoj prirodi je da se bojimo smrti i teško nam je govoriti o njoj ili da u njoj prisustvujemo.

Neposredno prije nego će umrijeti, ljudi predosjete da odlaze s ovog svijeta, osjete da će nekuda otputovati. Neki čak vide svoje bližnje koji su umrli davno – kao da su došli po njih. Patricia je otkrila kako 72 sata prije nego će umrijeti, ljudi počinu pričati o nekim neobičnim stvarima – o putovanjima, kako ne mogu naći cipele, da žele ići svojoj kući, a već su kod kuće… Zapravo imaju vizije o putovanjima, osjećaju da idu nekamo. Mnogi ljudi su oko sat vremena prije smrti znali vidjeti drage ljude koji su davno umrli, a to što su vidjeli nije ovisilo o tome jesu li primili neki lijek ili ne, pokazalo je to istraživanje dvojice psihologa, dr. Karlisa Osisa i dr. Erlendura Haraldsona sa Islandskog sveučilišta.

Znakovi da je osoba blizu smrti su: kratak dah, depresija, aksioznost, pospanost, umor, mentalna konfuzija, zatvor ili nevoljno vršenje nužde, mučnina, odbijanje hrane i pića. Što je smrt bliža, to ruke i noge, kao i stopala i šake postaju sve hladnije. Koža menja boju, postaje tamnija ili poprima crvenkastu boju. Srce počinje da radi sve sporije i dah je usporen. U ovim poslednjim trenucima često se dešava da osoba u potpunosti prestane da diše na desetak ili više sekundi. A onda na scenu stupa samrtni roptaj, taj užasan zvuk koji osoba ispušta neposredno pre nego što nas zauvek napusti. Reč je o glasnom disanju čiji zvuk ne može da se opiše.

U trenutku smrti oči postaju staklaste, što može jasno da se vidi ukoliko su osobi oči otvorene. Srce staje, a 20 do 30 sekundi nakon toga gasi se i mozak. Međutim, iako istraživanja pokazuju da smo svesni svega 30 sekundi nakon što prestanemo da dišemo, neki noviji podaci pokazuju da svest može da opstane i po nekoliko minuta nakon što nastupi klinička smrt. Kad osoba umre, često dolazi do nekontrolisanog lučenja urina i fekalija. Ovo zavisi od toga koliko je hrane i pića osoba konzumirala u danima pre smrti.

Prvo počinje da odumire mozak, njegove ćelije se gase nekoliko minuta nakon što srce stane. Zatim polako počinju da odumiru i druge ćelije i tkiva. Krv prestaje da cirkuliše jer je srce više ne pumpa. U narodu kruži verovanje da kosa i nokti nastavljaju da rastu nakon smrti, ali naučnici kažu da to nije istina. Telo dehidrira nakon smrti, zbog čega se koža povlači. Zbog toga dolazi do iluzije da kosa i nokti rastu. Počinje da pada temperatura tela. Nekoliko sati nakon smrti, nastupa mrtvačka ukočenost. Telo preminule osobe je u najvećem broju slučajeva u ovom trenutku već u mrtvačnici.

Pošto je osoba prestala da diše, mitohondrije u njenim ćelijama prestaju da proizvode adenozin-trifosfat (ATP) molekule, koji su neophodni za stvaranje energije. Bez energije, ćelije odumiru. Bakterije koje inače imamo u telu i koje nisu opasne dok je osoba živa, sada počinju da razgrađuju odumrle ćelije našeg tela. Kao produkt ovoga dolazi do stvaranja zelene tečnosti i gasa koj ima jak neprijatan miris.

Ovo znači da je telo već počelo da se raspada. Među komponentama koje izazivaju smrad nalaze se putrescin i kadaverin. Tu su i jedinjenja koja sadrže sumpor zbog kojeg se javlja onaj neugodan miris trulih jaja. Ćelije vremenom nastavljaju da se raspadaju, a telo se nadima i postaje crno. Mrtvačka ukočenost na kraju popušta. U ovom trenutku je telo uveliko sahranjeno.

Jednom je jedan čovjek otišao u brijačnicu kako bi se ošišao i skratio bradu. Kada je berberin počeo raditi svoj posao, počeli su razgovarati o mnogim stvarima i raznolikim temama. Kad su se u jednom trenutku dotakli teme Boga, berberin je rekao: “Ja ne vjerujem da Bog postoji.” -“Zašto to kažete?”, upitao je čovjek.

“Dovoljno je izaći na ulicu kako bi shvatili da Bog ne postoji. Recite mi, ako Bog postoji, zašto postoji toliko bolesnih ljudi? Zašto postoje napuštena djeca? Da Bog postoji, ne bi bilo ni patnje ni boli. Ne mogu zamisliti milostivog Boga koji bi dopustio sve te stvari.” -Čovjek se zamislio na trenutak, ali nije odgovorio jer nije htio pokrenuti raspravu. Kad je berberin završio svoj posao, čovjek je napustio brijačnicu. Odmah nakon što je napustio brijačnicu, ugleda čovjeka na ulici s dugom, ljepljivom, prljavom kosom i i dugačkom neurednom bradom. Primjer za prljavo i zapušteno.

Čovjek se okrenuo i vratio se u brijačnicu te reče berberinu: “Znate šta? Berberi ne postoje.” – “Kako to možete reći?”, upitao je iznenađeno berberin. “Ja sam ovdje i ja sam berberin. Sad sam radio na vama!”

“Ne!”, uzviknuo je čovjek. “Berberi ne postoje, jer da postoje, ne bi po ulici šetali ljudi s dugom kosom i neurednom bradom, kao što je ovaj čovjek napolju.” -“Ah, ali postoje berberi! Međutim, to je ono što se događa kada ljudi ne dolaze k meni.” -“Da, vrlo lepo ste to rekli.” reče nasmješeno čovjek i nastavi dalje svojim putem. IZVOR: 24h.ba

Priča o jednom događaju u školi iz pera naše čuvene pesnikinje i pripovedača Desanke Maksimović, pokazuje na dirljiv i upečatljiv način šta znači biti pravi pedagog. Toga dana učitelj je došao na čas malo kasnije i u razredu zatekao čitavu vrevu. Dečačići, još okruglasti koliko su mali, kotrljali su se kroz učionicu, nijedan nije bio na svom mestu. Obuzeti nekim naročitim uzbuđenjem nisu ga ni primetili, i tek kad je lupnuo dlanom o sto, zabezeknuto zastadoše.– Šta je to? – viknu učitelj. – Jeste li vi đaci ili obična mala deca? Ovaj prekor je delovao. Oni brzo otrčaše na svoja mesta. Učitelj onda mirnije upita: – Zašto je danas takav nemir? Zar još niste naučili šta je škola? Jedan mali se diže i javi bez ikakvih uvijanja, u jednom dahu: – Gospodine, nestalo lenjira.

Opet svi zagrajaše. Hteo je svaki da objasni odakle je i kad lenjira nestalo, koliki je, čiji je. Krađa je bila prvo zlo koje su u svom malom životu sreli, te su bili vrlo uzbuđeni. Učitelj podiže ruke uvis, to je bila zapovest da ćute. – Dakle, lenjir je Milanov, ostao je u drugoj klupi kad ste pošli na odmor – reče on. – Jeste, jeste. U drugoj klupi je ostao. Sva su deca bila oduševljena. Neka su se trudila da budu zabrinuta zbog lenjira, ali im nije polazilo za rukom: iz očiju je sijala radost zbog ovoga burnog događaja. – Možda je lenjir pao pod klupu. Pogledajte dobro! – reče učitelj.

– Nije, nema ga pod klupom – javiše uglas.

Mada su svi ovi mali početnici u životu znali da ne valja krasti, bili bi toga časa svi razočarani da je lenjir odnekud iskrsnuo pod klupom. Jednodušno su želeli kakav veći i strašniji događaj. Učitelj je znao da od njega upravo očekuju sve.

– Gledajte me pravo u oči! – zapovedi im.

Svi ga netremice gledahu, ko u oči, ko u čelo, ko u boru na levom obrazu. Već počeše oči da im suze od upornog gledanja. Ali nade da se pogodi ko je lopov, nije bilo mnogo. Učitelj ih je posmatrao jednog po jednog. Čas su mu se činili svi nevini, čas je opet mogao u svakog da posumnja. Javi se neki mališan iz zadnje klupe:

– Zasuzile su mi oči, ne mogu više da vas gledam pravo. S novog kraja je detinjski slobodno pitao drugi: – Jeste li pogodili ko je lopov? Jedva čekam da znam.

– Mir, mir! – reče učitelj. – Počeo sam da pogađam. U onoga ko je uzeo lenjir, počeo je nos da crveni. Zacelo od stida. Deca počeše jedno drugo da gledaju podozrivo. Milan, kome je bilo nestalo lenjira, diže se i javi.

– U Petra se sav nos crveni.

A učitelj se poče glasno smejati i reče:

– A Petru je nos crven od zime. To je crvenilo sasvim drukčije. Ali ima jedan među vama kome se nosić od stida zacrvenio.

I učitelj poče ponovo da ih posmatra. Tu iznenada opazi kako Miša drži glavu pognutu. Nos mu je, istina, sasvim beo, ali ima uči zagasito crvene. Dok su se drugi okretali i zavirivali jedan u drugog, on je krišom prstom dodirivao svoj nos, trudeći se da, zažmurivši jednim okom, drugim sagleda vrh nosa. Prošetavši između klupa učitelj reče:

Ima još jedan znak po kome sam poznao ko je uzeo tuđi lenjir. Na ramenu tog deteta sedi ptica i plače. Žao joj je što je nije poslušalo kad mu je govorila da ne dira lenjir.

Opet je neopisan žagor u razredu.

– Vidi li se ta ptica? – pitaju puna sumnje deca, sluteći da učitelj pričom o ptici želi samo da pronađe lopova.

– Vi je ne vidite, ali sam je ja dobro opazio.

Neka starija deca počeše poverljivo da se smeše na učitelja, kao da bi mu time htela pokazati kako vrlo dobro razumeju što tako govori i da su mu saučesnici. Oni manji su gledali zbunjeno.

Miša je sad opipao krišom prvo jedno pa drugo rame. U razredu je bila vreva pa niko nije primetio šta je on učinio. I učitelj se pravio kao da nije video, samo se opet nasmeši pa se naglo uozbilji i digavši ruke uvis zapovedi.

– Mir sad. Lopova smo našli.

– Ko je? Ko je? – pitali su mališani sa svih strana.

– To se svima ne govori – ozbiljno ih preseče učitelj. – Dosta je što ja znam. Dete koje je lenjir uzelo to neće nikad više činiti. A sad ja odoh u kancelariju, vi ćete tamo sve jedan po jedan ulaziti i onaj ko je uzeo lenjir predaće ga meni da ga vratimo Milanu. Ulazili su đaci veselo, sve jedan po jedan, i još veseliji izlazili od učiteja. Ušao je i Miša zbunjen i crvenih ušiju, ali se i on vratio veseo iz kancelarije. Veseliji nego drugi.

Sutradan je učitelj Milanu vratio lenjir. Sva deca su radosno tapšala, pa i Miša, i učitelj.

Ljudi su zajedno, dok žele da budu zajedno. Ni dužnost, ni čast, ni moral ne vezuju lancima jednog čoveka za drugog. Kada čovek želi otići, on će i otići, i iz kuće, i od dece, i od umirućeg bogalja.

Kada ne želi – on ostaje. Kada neko  želi da budete zajedno, nikakve tvoje mane mu neće smetati. Kada želi otići, nikakve tvoje vrline ga neće zadržati. Bez obzira koliko si  ružan i neprivlačan, obavezno se pronađe taj ko će te zavoleti.

Ali, bez obzira koliko si dobar i poželjan, pronaći će se onaj ko će te odbaciti. Ako te odbije, to ništa ne znači. Ti ne postaješ gori ili manji, zaista se ništa strašno ne događa. Na svetu postoji tvoj čovek koji će te prihvatiti.

Ako te nisu prihvatili, jednog dana ćete se rastati, ako ne u životu, onda u smrti. Ceni ono što imaš, ne žali za izgubljenim, i ne boj se gubiti.

Raduj se tome što postoji čovek koji svetli tebi. Svetli sam: što više svetlosti, manje je straha, čim je manje straha – manje je tame u duši.

List, koji želi da se vrati drvetu, može ploviti protiv plime i leteti protiv vetra, dakle, činiti nemoguće. Ali, stara grana ga neće prihvatiti.

Što više voliš, što više ljubavi daješ, tim više ostaje.

Ako si, dajući ljubav, osetio bol ili mržnju, znači – daješ čoveku otrov u čokoladnoj glazuri. Teško da treba tražiti zahvalnost za ovakav dar.

Otpuštaj. Dozvoli čoveku da bude još neko, osim ogledala tvoje ljubavi. Živeti u voljenoj osobi – redak talenat, i retko prokletstvo. Budi svoj, budi dostojan, zaboravi na strah – jednom će se on vratiti. Ali, ne danas.

Veruj. Imaj poverenje.  Daj toplinu. Budi zahvalan. Ne misli o tome, šta može biti, – misli samo o onome što je ovde, i sada, u vatri i vodi, ispod zvezda.

Odlazi, pre nego što se od mrtve ljubavi pojavi smrad. Dolazi do onog trenutka, pre nego što se želja pretvori  u opsesiju.

Ono što je kupljeno za novac, samo je materijalna vrednost. Ono sto je izmoljeno, dobijeno plačem, oteto i ukradeno, biće oteto i „troduplo“ vraćeno. Ono što je dato po dobroj volji, od srca, – je neprocenljivo.

Kako prepoznati svog čoveka? Jednostavno. Ići ćeš u susret, i nabasaćeš  na njega nasred puta. On nije znao. Ti nisi zvao. Vi ste se pronašli. I gde god ste kretali pre, sada vam je put isti.  Autor: Ника Батхен    Prevod: Femina

Fotografsko ili eidetsko pamćenje (što je precizniji termin) obično se definira kao sposobnost pojedinca da se (pri)sjeti slika, zvukova ili raznih stvari s izvanrednom preciznošću i u velikoj količini. Riječ eidetsko znači “nešto što se odnosi na izvanredno detaljno i jasno pamćenje vizuelnih prizora i slika” i dolazi od grčke riječi εἶδος (eidos), što se direktno može prevesti kao “viđen”.

Fotografsko pamćenje, posmatrano kod djece, predstavlja se sposobnošću pojedinca da proučava neku sliku 30 sekundi i zadrži gotovo savršeno fotografsko sjećanje na tu sliku u kratkom periodu nakon što slika bude uklonjena. Takvi “eidetičari” tvrde da “vide” sliku na praznom platnu jasno i savršeno detaljno kao da je ona još tu. Slično kao i druge vrste pamćenja, na jačinu prisjećanja može utjecati nekoliko faktora, kao što su trajanje i učestalost izloženosti podražaju, svjesno posmatranje, važnost toga što se pamti za dotičnu osobu i sl. Ta činjenica stoji u suprotnosti s općim pogrešnim tumačenjem ovog termina koje pretpostavlja stalno i potpuno prisjećanje svih događaja.

Neki ljudi koji općenito imaju dobro pamćenje tvrde kako imaju fotografsko pamćenje. Međutim, postoje izrazite razlike u načinu procesuiranja informacija kod ovih vrsta pamćenja. Ljudi koji imaju općenito dobro pamćenje često se koriste mnemotehnikom, tj. raznim tehnikama pamćenja (npr., dijeljenje neke ideje na prebrojive elemente) kako bi zapamtili informacije, dok onī s fotografskim pamćenjem pamte veoma specifične detalje, kao, npr., gdje je neko stajao, šta je neko nosio od odjeće itd. Oni se mogu sjetiti nekog događaja s većom detaljnošću, dok onī s drugačijim pamćenjem više pamte svakodnevne rutine nego specifične detalje koji su možda prekinuli rutinu. Ipak, ovaj proces obično je najočitiji kad se ljudi s fotografskim pamćenjem pokušavaju sjetiti takvih detalja.

Također, nije neobično da neki ljudi mogu doživjeti iskustvo “sporadičnog fotografskog pamćenja”, pri kojem veoma detaljno mogu opisati mnoštvo stvari. Međutim, u većini slučajeva ovakva sporadična iskustva fotografskog pamćenja nastaju nesvjesno.  Neki pojedinci s autizmom pokazuju izvanredno pamćenje, uključujući i one s poremećajima iz autističkog spektra, kao što je Aspergerov sindrom. Autistični savanti su rijetkost, ali baš oni pokazuju znakove spektakularnog pamćenja. Međutim, većina osoba kojima je dijagnosticiran autizam nemaju fotografsko pamćenje. Sinestezija se također posmatra kao povećanje auditivnog pamćenja, ali samo za one informacije koje izazivaju sinestezijsku reakciju. Ipak, kod nekih sinestetičara otkriveno je da imaju oštriji osjećaj za “savršenu boju” od normalnog, koji im pomaže da gotovo savršeno uspoređuju nijanse boja nakon jednog dužeg perioda, i to bez prateće sinestezijske reakcije.

Većina trenutnih kontroverzi u vezi s fotografskim pamćenjem tiče se preširoke primjene tog termina za gotovo bilo koji primjer izvanrednog pamćenja. Postojanje izvanrednih sposobnosti pamćenja dobro je dokumentirano i izgleda da je rezultat kombinacije urođenih sposobnosti, naučene taktike i izvanrednih baza znanja (čovjek može više zapamtiti onoga što on razumije nego neke nepovezane informacije ili one koje nemaju značenje). Tehnički, ipak, fotografsko pamćenje predstavlja pamćenje nekog osjetilnog događaja s tolikom tačnošću kao da ta osoba i dalje gleda ili sluša originalni objekt ili događaj. Skoro sve tvrdnje o nečijem fotografskom pamćenju spadaju prilično izvan ove uske definicije. Neke novije studije sugeriraju da možda postoji nekoliko rijetkih pojedinaca koji imaju sposobnost fotografskog pamćenja u ograničenoj količini. Za to se pamćenje teoretizira da je ustvari “neprocesuirano” osjetilno pamćenje nedovoljno obrađenih osjetilnih događaja (npr., “sirove” slike lišavaju nas dodatnog, obično automatskog, perceptivnog procesuiranja koje se kod normalnog pamćenja neodvojivo “kači” za slikovnu informaciju o identitetu i značenju objekta). Međutim, izgleda da su dokumentirane eidetske sposobnosti daleko više ograničene i daleko rjeđe nego što se to popularno zamišlja

Prije nego što krenete da pljujete i počastite me “umilnim” epitetima poput “umišljena” ili “bahata”, priznajte onako od srca – morate se osetiti bar poniženo kada vam priđe muškarac koji zaista ne liči ni na šta, a pride je i prost, glup, siromašan i neobrazovan. Svakako ću biti neskromna, ali skromnost nije nešto što je za pohvalu, posebno kada iznosiš činjenice, i reći da lijepo izgledam, zabavna sam, mlada, šarmantna, inteligentna, obrazovana. Nemam problem tipa “ne mogu da nađem dečka”, više imam problem tipa “ne mogu da nađem dečka kakvog ja hoću”. Premda, nije ni da pretjerano žudim za tim. Sve u svoje vrijeme, je l’?

Ako vam kažem da me sedmično startuje najmanje sedam tipova, shvatićete da je za mene taj problem nedostatka udvarača i prilika za “neki muško-ženski odnos, pa kakav god” zaista nepoznata kategorija. Ali, riješih da sačekam čovjeka svojih snova, i hej svi vi hejteri i nevjerne Tome, ne trčite pred rudu sa savjetom “izbirač naiđe na otirač”. U to ne vjerujem, ali zato vjerujem u tezu “otirač nema šanse kod izbirača”.

Samim, tim, čak i da isti taj izbirač naleti na otirač, što svakako jeste čest slučaj, samo će mu uputiti blago teleći pogled i nastaviti dalje. Bolje i sam, nego u lošem društvu. Ne vjerujete? Probajte onda da budete u lošem društvu, život vam neće biti pretjerano sunčan ni veseo.

I tako u obilju startovanja, flertova i udvaranja, primjetila sam jednu zakonitost, vjerujem svima dobro poznatu – muškarci sa najmanje kvaliteta imaju najmanje blama i najviše hrabrosti. Tu vrstu hrabrosti nazvaću drskost.

Jer, kako drugačije osim drzak, prozvati neuglednog čovjeka koji se usudi da pomisli da će neka djevojka koja ima sve atribute atraktivne pristati da ima bilo šta sa njim? U kom to paralelnom univerzumu neko ko nije prijatan za oko, ko je prosječno obučen, neobrazovan, a pride i siromašan može da bude partner ženi dijametralno suprotnoj od njega? Griješim, takva pomisao nije drskost, to je ludost!

Da li sam surova, zla, površna? Ako tim pojmovima nazivate iskrenost, ok. Ali, imam pitanje – zašto onda ne odete kod tih istih muškaraca? Zašto ih ne prigrlite, ne raširite im ruke, ne budete njihove djevojke, ljubavnice, supruge? Naravno da imaju i oni pravo na ljubav, vezu, se*s, avanturu, ali sa sebi mjerodavnim partnericama. A, takvih je mnogo i nikada neću razumjeti zašto njima ne prilaze? Traži sebi sličnog, čovječe!

Ono što posebno iritira jeste što su takvi primjerci muškog roda nerijetko i veoma bezobrazni, jer valjda je bezobrazluk jedini način da se nose sa odbijanjem. Pa kada im uz svu snagu i ljubaznost koju imaš, pristojno i kulturno daš “šut-kartu”, doživiš da se brecnu na tebe ili upute riječi “al’ si umišljena”, “šta ti misliš ko si”, “pa i nisi neka”, “kako si samo uobražena”. Premda, tu je i druga kategorija – oni uporni, koji veoma teško odustaju i ne shvataju riječ “ne”, ali im očigledno ni ignorisanje nije jasan znak odbijanja, piše “Kurir“…

Za mene takva startovanja predstavljaju uvredu, destabilišu me i nerijetko natjeraju da se zapitam “šta je to u meni što im uopšte daje promil nade da će imati prođu?” Da li su toliko nesvjesni sebe? Da li nešto prokleto nije u redu sa mnom? No, nakon pogleda u ogledalo i preispitivanja mog intelekta i šarma, te liste kvaliteta prethodnih parntera, skontam da je sa mnom ipak sve u savršenom redu.

Međutim, u kom to paralelnom univerzumu žive ti “siroti” muškarci, to je već nagradno pitanje. Mene odgovor živo zanima. Ako neko isti zna, molim da mi predoči! IZVOR: Kurir.rs

Poznati psiholog: “Nikada ne činite umjesto djeteta i stare osobe koje mogu učiniti sami!”

“Ne čini umjesto djeteta ono što može učiniti samo! Ako radite umjesto njega – vi ne marite za svoje dijete. “

Postoji jedno pravilo koje se pokušavaju pridržavati dok su mi djeca bila mala, a ono glasi: Ne čini umjesto djeteta ono što može učiniti samo. Za pravilo je inače dosta zamorno, jer je potrebno nam je 15 sekundi da obučemo dvogodišnjaka, ali ako pustite dvogodišnjaka da se sam obuke… da se zaštitite na 15 minuta, ili pola sata, jurite ih po kući… haos! Ali ako im dopustite da se naučite sami obući, više ih ne morate oblačiti. Oni nauče raditi sami!

Isto radite je postavljanjem stola, sa svime što procijenite da djeca mogu učiniti sama. Kada roditelj razmišlja, “Ja toliko volim svoju dijetu da mu neću dati da se muči i radit ću sve umjesto njega”, takav roditelj ne mari za svoje dijete. Bolje je usvojiti stav: “Prestat ću raditi za tebe što je više stvari moguće, što je ranije moguće”. Isti princip važi u domovima za stare – ne činiti ništa umjesto starijih što oni sami nisu u stanju obaviti, jer im vrijeme uskraćuje osjećaj neovisnosti, snage, smisla. Isto je u svijetu biznisa – ukoliko ste dobar menadžer, sebe ćete učiniti suvišnim; da biste mogli raditi svoj posao, nećete raditi umjesto njih.

Ako mislite da će vaša šteta biti prihvaćena na sebe, znajte da ne možete zaštititi – ljude koje možemo samo OSNAŽITI. I to je to. Ne možete ih zaštititi, osnažite ih i onda će se oni sami čuvati. Ali, onda ih niste potrebni! Tako je, i to je podsvjesni patološki element nekih roditelja. Oni kao da poručuju, “Nikada me ne napuštaj! Ja ću činiti sve umjesto tebe, a ti samo nemoj nikada napustiti. Jer dijete onda ne nauči o životu ništa – pa ni kako da iz roditeljskog gnijezda ode.

O bebi se treba stopostotno brinuti; to majka i radi. Ali djeca i odrasli ljudi nisu bebe; dr. B. Peterson, klinički psiholog, profesor psihologije na Univerzitetu u Torontu (Kurir.rs)

Sine Aleksa, što bi voleo da budeš kad porasteš? Pilot, fudbaler? -Komunalni pandur!
-Što zaboga? Ništa ne radiš, zajebavaš ljude koji su pljunuli na ulici, beneficije, solidna plata, dobiješ kola neka, kad nahvataš pijane studentkinje da prave žurku u stanu oprostiš im za jedan usmeni. Na isti način učeni i beba na pijaci, al ne za usmeni nego za mladi sir i kajmaka … -Auuu … odma ću te dati u škole za to. Pametan si ti.
-Nema ćale škole za to, sa tim se rodiš.

Pitala učiteljica decu u školi zna li kako nastaju deca. Niko nije znao odgovor pa je rekao da pita roditelje. Došao mali Aleksa kući i pitao mamu kako nastaju deca, a ona je rekla od krompira.
Uzme Aleksa krompir u džepu i dođe sutra u školu. Pita učiteljica ponovo zna li iko kako nastaju deca i javi se mali Aleksa.- Reci Aleksa, kako? – Hočete da vam kažem ili da ga odmah izvadim?
– Nemoj, nemoj …. vidim ja da ti da znaš!

Jednog dana Aleksa uđe u restoran u pratnji ogromnog noja. Konobarica ih upita koja žele naručiti…
– Hamburger, pomfrit i kolu – a onda se okrene prema noju: – A ti? – Ja ću isto! – odgovori noj.
Nakon nekog vremena konobarica se vrati s narudžbom…  – Da bi bilo 750 dinara – reče.
Aleksa posegnu u džep i izvuče točno toliki iznos. Sljedeći dan Aleksa s nojem opet uđe u restoran i ponovno naruči: – Hamburger, pomfrit i kolu – a onda se okrenu prema noju: – A ti? – Ja ću isto! – odgovori noj.
Nakon nekog vremena konobarica se vrati s narudžbom… – To bi bilo 750 dinara – reče.
Aleksa posegnu u džep i izvuče točno toliki iznos.I tako je sve preraslo u rutinu… Prođe nekoliko dana…
Aleksa i ja, kao i obično, uđoše u restoran: – Uobičajeno? – upita konobarica. – Ne, danas je petak i užeću lignje, salatu i pivo – reče Aleksa… – Ja ću isto! – odgovori noj. Ubrzo, konobarica se vrati s narudžbom.
– Do bi bilo 870 dinara – reče. Aleksa posegnu u džep i izvuče točno toliki iznos… Ovoga puta konobarica nije mogla da odoli svoju radoznalosti i upita ga:
– Oprostite, ali kako da uvijek u džepu imate točno toliko novaca koliko iznosi račun?
A, on će joj: – Prije nekoliko godina čistio sam tavan i našao staru lampu. Protrljao sam iz nje izašao duh i rekao da će mi ispuniti dvije želje.Moja prva želja bila je da u džepu uvijek imam točno onoliko novca koliko mi treba da platio račun… i, želimo se ostvariti… svaki put kad nešto kupujem, u džepu se pojavi točno onoliko novca koliko mi treba…
– Pa, to je izvanredno! – uzviknu konobarica – Većina ljudi tražila bi pravo bogatstvo, ali vi ćete ovako biti bogati do kraja života! – Upravo tako, zatražim li litru mlijeka ili najskuplji automobil, uvijek ću moći platiti…
– A, zašto vas uvijek prati noj? Aleksa duboko uzdahnu i sjetno reče:
– E, tu je problem. Moja druga želja bila je da uz mene do kraja života bude pilence dugih nogu i velike guze, koje će se uvijek složiti sa svime što kažem !! 

Niko se neće posvetiti vašem zdravlju ako ne učini. Izliječite sebe i svoje bližnje pomoću ove nevjerovatne metode.

Iako je moderna medicina otkrila mnogo toga, ipak, ona može riješiti određene probleme, pogotovo kad se radi o pitanju bolesti.  Ljekari uglavnom nemaju vremena da se posvete čovjeku kako bi trebali, a svi su završili “krpljenjem rupa”, odnosno, saniranjem gotućih problema i ispunjavanjem postupka.

Jedan Francuski ljekar, koji je bio upoznat s alternativnim metodama liječenja, kad ga pitali da uporedi konvencionalnu i alternativnu medicinu,  rekao je da bi, ako bi bila potrebna operacija ili saniranje nekih akutnih bolesti, uvjek otišao kod konvencionalnog ljekara, dok hronične probleme, radije obratio alternativnom iscjelitelju.

Ljekari, kao niko ko drugi, nemaju vremena da se posvete toliko dugo kao što možete sami sebi da se posvetite.  Ali, potreban vam je neki sustav koji bi mogao koristiti kako bi se pomoglo sebi, kao i uglavnom podrazumijevati vrijeme učenja.

Srećom, postoji i jedna metoda koju, iako je kompleksna i ne može se naučiti za pet minuta, ipak, možete odmah početi da koristite.  Pritom, ona je vrlo učinkovita, čak i kad primjenjuje početnike, ono što je najvažnije, ako se pridržavaju osnovnih pravila, potpuno je bezbijedna.

U pitanju je korejska akupresura šake i stopala koja se zove “Su-Jok” (Su-Đok), što bukvalno znači šaka-stopalo.  Slično kineskoj tradicionalnoj akupunkturi ili ajurvedskoj medicini, ova metoda se bazira na učenju o mjerenju energije koja je povezana s našim organima.

Naime, svaki organ je dio cjeline našeg organizma, a ne izolovan sistem, i povezan je s ostatkom tijela i uma, kako biohemijski i neurološki, tako i energetski. Prije nego što dođe do bolesti organa, prvo dolazi do energetskog poremećaja. Tada je mnogo lakše otkloniti problem nego kad organ oboli. Međutim, postavlja se pitanje kako da znamo da je došlo do poremećaja? Zbog stresne svakodnevice i ubrzanog načina života, izgubili smo prirodni osjećaj koji nam govori da nešto nije u redu.

Su Jok akupresura nudi odgovor. Budući da je cio organizam ocrtan na šaci (ili stopalu), možete na njoj pronaći tačke koje su povezane s određenim organima. Na fotografijama se vidi gdje se koji organ nalazi na šaci. Ako imate problema s nekim organom, na vašem dlanu sigurno postoji odgovarajuća tačka koja je mnogo bolnija na dodir od drugih tačaka na šaci. Važi i obrnuto – ako je neka tačka na dlanu mnogo bolnija na dodir od ostalih, imate problem s nekim organom, a s kojim tačno, može se utvrditi preko korespondencije prikazane na fotografijama. Na slici iznad prikazano je gdje se na šaci nalaze pluća i srce, a ispod su dodati debelo crijevo i jetra.

Dijagnostika, kao i liječenje, u ovom sistemu se radi pomoću dijagnostičkog štapića (na slici ispod). Naravno, nije neophodan baš taj štapić, već je potrebno naći bilo kakav špicast, ali ne oštar, predmet. Može da posluži i prazna hemijska olovka, a najsličniji predmet dijagnostičkom štapiću, koji vjerovatno imate u kući, jeste heklica.

Sve što je potrebno da znate jeste to da svakoj tački na tijelu, odnosno svakom organu, odgovara određena, korespondentna tačka na šaci. Ako posmatrate šaku kao tijelo, palac predstavlja glavu i vrat, kažiprst i mali prst – ruke, srednji i domali prst – noge, unutrašnja strana dlana – grudi i stomak, a spoljašnja – leđa. Tako će, na primer, desna podlaktica biti drugi zglob na malom prstu lijeve šake ili drugi zglob na kažiprstu desne šake. Vrat će biti drugi zglob na palcu obe šake, a glava prvi zglob. Po toj logici treba tražiti korespondentne tačke.

Kada nađete odgovarajuću točku, potrebno je dijagnostički štapić, ili predmet koji služi u tu svrhu, a zatim stavite kuglicu u drugu stranu , a zatim stavite sjemenku heljde i prilepiti flaster trakom (ili semenke heljde su najzgodnije za početak), u video-klipu iznad. Samo sa ovim uspješno možete sami da se liječite od migrene, bolova u leđima i vratu i sličnih tegoba. Rezultati su gotovo trenutni, a za trajno rješenje, ipak, treba biti uporan. Budući da svaki od nas bolest leđa, pronađite odgovarajuću točku i stanite na put bolovima.

NAJGLUPLJA PITANJA KOJE LJUDI SVAKODNEVNO GOOGLAJU…. Živimo u vremenu kad, ako u nešto nismo sigurni, samo to proguglamo, piše Daily Mail.  A pokazalo se kako mnogi ljudi postavljaju neka stvarno čudna pitanja te očekuju od Googla da im pruži vodstvo u trenutku egzistencijalne krize, pa pitaju “Kada ću umrijeti?”, i “Zašto smo ovdje?” Jesam li trudna – 90.500 pretraga mjesečno Kako da se vratim kući? – 49.500 pretraga mjesečno Postoje li vanzemaljci? – 49.500 pretraga mjesečno Da li puštanje vjetrova sagorjeva kalorije? – 49.500 pretraga mjesečno Kada ću umrijeti? – 49.500 pretraga mjesečno Zašto muškarci imaju bradavice? – 22.200 pretraga mjesečno Imaju li pingvini koljena? – 18.100 pretraga mjesečno Zašto smo ovdje? – 8.100 pretraga mjesečno Da li je Zubić vila stvarna? – 8.100 pretraga mjesečno Da li se svinje znoje? – 8.100 pretraga mjesečno-JEDNOSTAVNO ZA NE POVJEROVATI!!!

Zove Fata Muju: -Alo… -Alo dušo, šta ti je pita Mujo jer vidi ljutito kako ga Fata nazva. Fata će ljutito: -Dobro ti znaš šta mi je!! Evo sad me zvala Mersiha, kaže vidjela te sa Habibicom, koja se čula sa Zinetom, i ona joj je rekla da je Zumra čula od Jasmine koja je pila kafu sa Muneverom i Tanjom, da je Zekira čula od Ifete koja je pijana ispričala Mirnesi da je čula od Sanje koja je pričala Emini da si ti rekao Azri da si sa mnom iz zeze!!! I samo da znaš raskidamo!!! odmah…

Peca ribar na mostu ribu. Nailazi tv ekipa i kaže novinar da bi želio napraviti intervju. Zaustave se i novinarka postavlja ribaru pitanje: -Dobar da, je li vi ovako svaki dan ovako pecate ribu? Ribar iskusni lisac, odgovori na pozdrav i kaže da svako jutro dolazi i obično ostane do kasno popodne. Na to će novinarka: -I nije vam teško sjediti satima i čekati hoće li riba da grize? -Ama jok, što bi mi bilo dosadno, uvijek se nađe neka budala koja postavlja glupa pitanja.

Svi već gradovi imaju svoja elitna naselja, gdje žive “odabrani“. Tako u tom naselju napravi kriminalac kuću, kuća iz snova. Do njega odmah napravi pop kuću, kuća skoro ista, san snova. Nakon nekog vremena vatrogasci zakasnili i kuća kriminalca izgori do temelja. Sreli se pop i kriminalac i kaže njemu pop: -Žao mi je, ali đavo donio, đavo odnio! Nakon dva tri mjeseca zadesi kraj velike poplave i ode popina kuća, uništena do temelja. Sretne kriminalac popa pa mu kaže: -Šta ćeš pope, vodica donijela, vodica odnijela .

Sunčaju se Crnogorci na nudističkoj plaži, kad kaže jedan frend drugom: -Čuj, pa ti si stvarno obdaren, malo smo u krizi s lovom i što ga ne bi pokrio listom i naplaćivao gledanje 1 EUR. -Super ideja, nek se samo ne radi ništa odgovori mu frend. Učini on, pokrio ga listom i stao. Dame prolaze i iz znatiženje ubacuju u košaricu po 1 EUR, da vide Dolazi jedna nalickana uspaljenica i kaže: -Čuj, stvarno ti je velik, a što misliš da skoknemo gore u hotel do moje sobe na sat-dva? Crnogorac: -E, mala, da je moj htio raditi, ne bi prosio!!!

Mujo se zavalio, gleda tv i uživa u nekom vesternu, prolazi Fata pored njega pa ga klepi po glavi. Mujo: Ma jesi li normalna, šta ti je?? Fata: -To je za papirić sa imenom Tanja koji sam našla u džepu tvojih hlača!! Mujo pokušava objasniti: Mujo: -Ma pusti bona Fato, to je kad sam bio na trkama prošle sedmice, Tanja je ime konja na koji sam se kladio. Fata nevjeruje, vrti glavom i nastavi sa kućnim poslovima. Tri dana kasnije Mujo gleda TV, kad ga Fata opali tavom po glavi. Mujo: – Ma šta ti je sad bona Fato?? A Fata mu kaže: Mujo, tvoj konj je zvao.

Žali se muškarac Bogu : Mi smo oštećen pol, ženama si dao velike si*e, se*y du*e…a nama ovo malo muke i stavio ga dole u gaće gde ga niko ne vidi… trebao si nam ga bar staviti na čelo recimo ,da se vidi !!! Bog: Mislio sam to, ali nastao bi problem kada ostarite, sve bi glavu zabacivali kada vam padne na oči, kao da imate neke velike šiške… KOJE NE MOŽETE DA SKRATITE…

Ulazi zgodna zena u taxi… i pocinje pricu sa taxistom u stilu: – “Kakvi ste vi taksisti…ja sam cula da ste vi veliki ljubavnici… da volite da imate puno zena… da uvek znate kojoj se hoce…” Na to ce taxista kako to nije istina da su oni posteni…. – “Ne ne…nije istina..lazes…..samo mi reci jedno….kako uopste poznate koje su te zene koje…hoce…”
Primeti taxista da je zena navalila pa htede da joj otkrije tajnu pa rece: – “Kako poznajemo… pa lako… po mirisu, znas samo pomirises i odmah znas!” – “De ,pomirisi mene…”, navali zena. Taxista je fino pomirisa pa rece:
– “Ne, gospodjo vi ste postena zena nema govora.” A ona ce njemu: – “Da nije u tebe mozda nos zapusen a?”

Zovem ja šefa: – Šefe, bolestan sam, boli me glava, boli me stomak, boli me ruka, noga…
– Joj, šteta, a baš danas te trebam. Znaš li šta ja uradim kad sam bolestan? Potražim svoju ženu, ona mi ga po*uši i ja sam ponovo spreman za posao! – Dobro, pokušaću. Sat vremena kasnije:
– Šefe, bili ste u pravu! Više me ne boli glava, ne boli stomak, ne boli ruka, ne boli noga… I šefe, kakvu lepu kuću imate!

Aleksa, ako ti dam dva zeca, pa još dva zeca i još dva zeca, koliko ćeš imati zečeva?
Aleksa: • Sedam! Učitelj: • Ne, ne, Aleksa, slušaj me pažljivo, ako ti dam dva zeca, pa još dva zeca i još dva zeca, koliko ćeš imati zečeva? Aleksa opet: • Sedam!
Učitelj: • Au, evo ovako, slušaj sad, ako ti dam dve krave, pa još dve krave i onda još dve krave, koliko ćeš onda imati krava? • Šest! • Bravoooo! A sad, ako ti dam dva zeca, pa još dva zeca i još dva zeca, koliko ćeš imati zečeva?
• Sedam! • Ma ne, kako imaš sedam jebenih zečeva!? • Jer kući već imam jednog jebenog zeca! 

Došao Mujo iz Njemačke, radio i zaradio, pa sebi kupi stan u elitnom naselju Sarajeva. Kada se smjestio sa svojom Fatom u novi stan, nazove on svog jarana Hasu i kaže mu da je kupio novi stan pa da obavezno dođe da to proslave. Objasni on Hasi gdje se zdraga nalazi i koji je sprat. Sutradan dolazi Haso sa svojom Mersihom na slatku i čim je ušao kaže Muji: -Bogami lijepo si se smjestio a vala i komšije su ti pravo dobre, u jednog na vratima piše dr. znači doktor, fino Bogami. U drugog ti komšije piše mr. znači magistar, lijep neki komšija, u trećeg isto piše dr.mr. super vala, ali nije mi nikako jasno šta ovo znači na tvojim vratim fr. Mujo ga pogleda pa će: -Kako bolan ne znaš, pa fizički radnik…

Pošle Fata i Hata u selo po vodu na česmu i čekaju komšinicu Razu da se napričaju.Kad evo Raze, sva umorna, jedva se vuče. • Šta je bona Razo bilo? – pitaju je komšinice. • Ma ne pitajte me. Onaj moj Haso se napio i skočio na mene, pa tambura l’ tambura. Čitavu noć, nikako da svr*i. Tek meni pred zoru na um padne – moja ruka ‘ladna, njegova jaja vruća. U’vatim ga ja za jaja, on svr*i i tako sam jedva malo zaspala. Sljedećeg jutra čekaju Fata i Raza čekaju Hatu. Kad evo i Hate, još umornija i jedva hoda. • Šta se bona Hato tebi des’lo? – pitaju ove dvje. • Ne pitajte. Sinoć se i moj Suljo napio i skočio da gu*i, al’ čitavu noć nemere svr*it’. Tek ti meni na um padne Razin fazon – moja ruka ‘ladna, njegova jaja vruća. U’vatim ga za ja*a, on ti sv*ši i jedva vam zaspim. Trećeg jutra na česmi čekaju Hata i Raza, a Fate nema. Tek negde oko podne pojavi se ona jadna sva u gipsu i na stakama. • Šta se to tebi tako strašno dogod’lo? – pitaju Hata i Raza u glas. • Mujo me isprebij’o. – odgovori Fata. • Pa, zašto bona? • Ma nizašto, onako iz čista mira. Doš’o ti on sinoć pijan ko ćuskija i navalio na mene da ševi, a nikako da svr*i. Ja se sjet’la vašeg fazona – moja ruka ‘ladna, njegova jaja vruća. I u’vatim ga za jaja, kad njegova ja*a ‘ladna! A ja ga samo reda radi upitala:
Što su, bolan Mujo, tvoja jaja ‘ladna, a Suljina i Hasina vruća?

Da bi neko bio u centru pažnje nije potrebno da zna na desetine viceva. Poznanike možete zadiviti i na drugi način, na primer, pomoću matematičkih trikova.

Pred vama je šest pitanja, a nakon što neko odgovori na njih, možete saznati ne samo koliko ima godina, već i koji je broj zamislio.

Predlažemo vam da proverite test i na sebi i na drugima:

IZVOR: FEMINA

Bili muži žena pa se muž nešto ušinuo–jako su ga i dugo bolela leđa. Na gu*enje nije smeo ni da pomisli jer svaki
neoprezan pokret boleo ga je ko ubod nožem. Gleda on svoju na*aljenu mladu ženu pa se sažali na nju i reče:
-Idi ženo nađi nekog vidiš da ti ja ne mogu ništa. Zena se uvredi i upita ga kako može nešto tako i da pomisli
– to ne dolazi u obzir. Sta će, kud će, muž razmisli pa predloži – ovako ćemo – ja ću leći na leđa, a ti polako sedni odozgo i budi vrlo pažljiva. Važi – reče žena pa tako i urade, međutim žena je bila pažljiva neko vreme,
ali kad joj je došlo milo ona zaboravi na obećanje i poče da ga žestoko drmusa. Jadni muž zaurla od bola,
odvali joj debelu šamarčinu i kriknu: Pi*ka ti materina, jel’ se tako je*e bolestan čovek?

Tužila komšinica Muju koji je več bioveć dobro zagazio u godine da je silovao. Dođu oni na sud i advokat optuženog  Muju da bi ga bolje odbranio, zamoli ga da se skine i pokaže sudiji ku*ac, pa će na to: -Evo druže sudija vidite kako je mali i nikakav, pritom ga gladeći. To ponovi nekoliko puta, a Mujo će: -Polako advokatu skloni ruku ako tako nastaviš izgubićemo slučaj sigurno….

Sjede u kafani Englez, Njemac i Bosanac Mujo.Malo se popilo pa se počeše hvaliti. Kaže Englez: -Mi u Englezi imamo toliko goriva da možemo da pokrenemo sve tenkove ovog svijeta i da se od buke ne čuje ništa ama baš ništa. Njemac se hvali: -Mi imamo toliko aviona i goriva da možemo dva dana u cugu da lebdimo i pive pijemo. Sluša to Mujo pa im kaže: -Mi u Bosni imamo toliko lopova da bi vam za dan pokrali svo gorivo i pive popili. Sjeli bi i smijali se dva dana kako gurate vaše te krševe….

GU*IO je Mujo i Haso ženu koja je imala muža.Jedan dan kada je njezin muž otišao raditi, Haso i Mujo došli kod nje da ju obrade. Bili oni tu dugo i odjednom se vrati muž s posla. Što će jadna žena pa sakrije Muju na ormar, a Hasu ispod kreveta. Uđe njezin muž unutra i onako umoran i gladan pita ženu: – Ima li što za jesti? A ona će njemu nježno: – Nema srećo moja. – Pa što si radila dosada? – Ništa. Ljutito se muž izdere: – Jebo te onaj gore! A Mujo će:
– Nisam samo ja i onaj je dole!!!!

Da, spalio sam čitav Mont Everest od novca, ali sam se barem lijepo provodio dok sam to radio Priča o bivšem fudbaleru Fernandu Ricksenu jedna je od najneobičnijih priča koje ćete pročitati i vjerovatno jedna od najtežih ljudskih sudbina koje poznaje profesionalni sport.

Nekada je ovaj Holanđanin gospodario evropskim terenima, igrao je na poziciji desnoj beka (po potrebi i krilnog napadača), a najduže se zadržao u Glasgow Rangersu.

Potresno je gledati nekada snažnog igrača, kako polako propada, kako se polako gasi pred naletima bolesti još uvijek nedovoljno poznate nauci.

Penzionisani fudbaler ima oboljenje motornog nerva (MND), a to mu je dijagnostifikovano oktobra 2013. godine, kada su mu dali još 18 mjeseci života (svaki drugi oboljeli umre u roku od dvije godine).

Ipak, Ricksen je pokazao kakav je borac, nije se predao, a ne predaje se ni sada.

Čak i kada sa ostalima razgovora pokretima očiju, govor mu je potpuno onemogućen, a većina mišića u telu je atrofiralo. Postao je samo sjenka nekadašnjeg čovjeka, a u prvom trenutku su svi pomislili da je ponovo počeo da pije (znao je itekako da popije tokom igračke karijere, kako sam svjedoči nakon jedne tekila žurke se probudi na potpuno nepoznatom mjestu).

Iako ne može da govori i da se pokreće iz njega plijeni nevjerovatna hrabrost, hrabrost koja inspiriše i savladavanje prepreka čini lakše ostvarivim, čak i kada je ishod unaprijed poznat…

– Samo nastavljam dalje, to nije ništa specijalno. Ljudi koji se brinu o meni odrade čitav posao. Ja sam sjedim i govorim im šta da rade – skroman je Ricksen i pored nevjerovatnog primjera koji pruža ljudima oko sebe, a zatim dodaje:

– Bijesan sam na bolest. Ljut jer zavisim od drugih ljudi. Ne mogu više da uradim ništa sam. Frustriran sam.

On se sada nalazi u bolnici St. Andrew jer supruga Veronika ne može da mu pruži svu potrebnu njegu 24 sata dnevno, iako ga je neko vrijeme kupala, oblačila i hranila. Supruga ističe da je pitanja kćerke Izabele sijeku na pola.

– Zašto mi idemo, ali ne i tata? – pitala je djevojčica nakon što je prvi put ostao u bolnici, a nakon toga su se pitanja ponavljala, govori Veronika:

– Sve tri smo plakale. Sada svakog dana ona pita kada će se vratiti i to mi je najteži dio svega. Ne želim da je dodatno uznemiravam i da joj objašnjavam detaljno šta se dešava. Ona razumije da on ne može da priča, da ne može da hoda. Ali, mislim da ne razumije da će umrjeti – iskrena je Veronika.

Ricksen razgovara tako što koristi oči kao kursor miša i dozvoljava mu da šalje poruke, da pretražuje internet i da kaže šta misli.

– Veoma je teško reći to, služeći se očima “kuca” minutima svoj odgovor Ricksen:

– Ne plašim se smrti. Ali kada ne mogu da dišem zbog MND-a, veoma sam uplašen. Kada se gušim, naravno da sam uplašen.

Ricksen u dresu Holandije uoči duela s Argentinom 2003.

O hrabrosti i odlučnosti ovog asa dovoljno govori izjava Nacha Nova, njegovog nekadašnjeg suigrača koji je nakon jedne posjete bivšem saigraču istakao upravo koliko ga cijeni.

– Uvijek sam govorio da bih volio da imam 11 Fernanda Ricksena u mom timu. Mislim, pogledajte ga, još uvijek se bori – rekao je Nacho.

Skup je proces liječenja, pa i pored toga što je gotovo dvije decenije bio profesionalac, novca mu za liječenje ponestaje, pa supruga Veronika sa vremena na vrijeme organizuje događaje kako bi skupila dodatna sredstva.

– Imamo samo njegovu penziju koja 1.300 funti mjesečno, od toga svi živimo. Zbog toga smo primorani da pravimo ovakve događaje.

Udjela u nedostatku novca ima i sam fudbaler koji je bio poznat kao trošadžija u vrijeme karijere, što često i sam ističe.

– Da, spalio sam čitav Mont Everest od novca, ali sam se barem lijepo provodio dok sam to radio.

Supruga Veronika je govorila i o tome šta je razmišljala kada su utvrdili da nešto ne valja sa Ricksenom, ali i o tome kako je dobila šta je željela, ali je zapravo ponovo bila na gubitku…

– Nikada ranije nisam čula za MND. Molila sam se da nije rak. Ali sada… Ne mogu da kažem da sam mogla da poželim da ima rak, ali MND je nešto što ne želim da se desi ikome. To je tako strašna stvar. Sa rakom bar možete da pričate, i dalje možete da se krećete i postoji i faza remisije. Sa MND-om, nemate šanse, na ivici suza priča supruga Veronika.

Na kraju, neke riječi znače i više od niske slova. Neke riječi govore i više od fotografija, slika ili bilo kog umjetničkog djela. Nekad čitavi životi stanu u nekoliko riječi…

– Ne, sigurno ne mislim o miru koji bi mi donio kraj. Ne želim da gledam previše unaprijed. Samo pokušavam da živim dan za danom, završio je Ricksen, i dao nadu svima da borba nikada nije suvišna i uzaludna, čak i kada je ishod unaprijed poznat.

IZVOR: Fokus.ba

Jednoga dana, dok je drvosječa sjekao granu stabla pored rijeke, upadne mu sjekira u rijeku. Kad je zaplakao, pojavio se Bog i upitao ga zašto plače. Drvosječa odgovori da mu je sjekira upala u vodu i da mu je potrebna, jer tako zarađuje za život. Bog skoči u rijeku i pojavi se sa zlatnom sjekirom. – “Je li ovo tvoja sjekira?” – upita Bog.
Drvosječa odgovori: – “Nije!” Bog ponovo skoči i pojavi se sa srebrnom sjekirom. – “Je li ovo tvoja sjekira?” – upita ga.
Drvosječa ponovo odgovori isto: – “Nije!” Bog još jednom skoči u rijeku i pojavi se sa običnom sjekirom.
– “Je li ovo tvoja sekira? – upita Bog. Drvosječa odgovori: – “Da!”
Bog je bio oduševljen čovjekovim poštenjem i da mu sve tri sjekire i drvosječa ode kući sretan.
Nakon par dana, drvosječa je šetao sa ženom obalom rijeke i žena mu upadne u rijeku. On zaplače, a Bog se opet pojavi i upita ga zašto plače. – “Oh Boze, žena mi je upala u rijeku!” Bog skoči u rijeku i pojavi se s Pamelom Anderson. – “Je li ovo tvoja žena?” – upita Bog. – “Da!” – reče drvosječa. Bog se naljuti: – “Lažeš! To nije tvoja žena!”
Drvosječa odgovori: – “Oprosti mi Bože, u pitanju je nesporazum. Vidiš, da sam rekao da Pamela Anderson nije moja žena, ti bi se pojavio s Catherine Zeta-Jones. Nakon što bih ja rekao da ni ona nije moja žena, ti bi se pojavio s mojom pravom ženom. I kad bih ja rekao da je to moja žena, ti bi mi dao sve tri. Bože, ja sam siromašan i ne bi ih mogao sve tri financirati!

Haso na pijaci prodaje kravu.Dolazi mušterija i pita za kravu a Haso će:-Vala prijatelju, da te ne lažem:-rita se, malo mlijeka daje i vala dosadila mi više. Neće niko da kupi. Dolazi cigo i kaže mu: -Daj ti da ja prodam tu kravu i ako prodam meni daš 100 km. Naravno Haso jedva dokčekao, odmakne se malo a ciga će: -Narode, evo dobre krave, ne rita se daje 15 litara mlijeka, mlada zdrava, samo taka. Navali narode!!! Kad je to ćuo Haso uhvati kravu za konopac i kaže: -E, vala sad je nebi prod’o nikako kad je tako dobra.

Skupili se mangupi, zavidni što Đole ima novu mečku i dogovore se da mu ga unište. -Ej, Đole, upravo smo ti demolirali mečku, ne ljutiš se jel’?? -Ma ne momci, samo opušteno!!! -Stvarno? Što??, tatin sin, kupi tata novog?!-Ma jok, nego, ovaj mi stvarno ne treba. -Aha, i ne smeta ti da otkinemo retrovizore?! -Ne smeta momci, samo vi otkidajte!! -Op, op, ispade nam palica, ijaoo pravo na šajbnu. To će baš da košta, a?! -Jb’ga momci vi to pravo radite!!! -Hajde Đole kukaj malo, možda infarkt doživiš!!! -Što da kukam momci??? Moja je mečka kod majstora, kočnica se pokvarila. A ovo je Gradonačelnikov auto.

Slomi Lala ruku. Stave Lali gips i kažu kontrola za 14 dana. Dolazi Lala na kontrolu,skidaju mu gips i doktor mu kaže: -Lalo, sve je ispalo super,zadovoljan sam oporavkom. -A, jel doktore pita Lala, da li ću sada moći, mislim poslije ovoga da radim one stvari sa Sosom,znaš doktore ono u krevetu??! -Naravno da ćeš moći, zašto ne bi mogao!? -Pa to je super onda, do sada nisam mogao!!! mirno će Lala

Baba i deda krenuli da kupe na pijaci dvije tri koke i horoza…Dok su polako išli dedi se pripiša i on se okrene pored puta i počne se olakšavati. Dok je pišao, naleti pčela i ujede ga za onu stvar. Objasni deda babi situaciju, a baba da iskoristi priliku… Pošto mu je nateko, popne se na dedu i radi ono što je najbolje znala.Kad je završila, deda joj kaže: -Možemo li sad ići kupiti koke i horoza?A baba će: Deda, je*o koke, ‘ajmo kupit pčele!!

Kada je avion dostigao svoju visinu, preko razglasa se oglasio pilot:– Dame i gospodo, govori vaš kapetan, Dobrodošli na let 233 od L A do Dubaija.Vrijeme pred nama je lijepo tako da ćemo imati miran let.Zato se zavalite, opustite i… O, MOJ BOŽE!!! Uslijedila je ledena tišina. Poslije nekoliko trenutaka ponovo se oglasio kapetan: – Dame i gospodo, žao mi je ako sam vas uplašio. Dok sam govorio preko razglasa, stjuardesa je slučajno prosula šolju vrele kafe u moje krilo. Treba da vidite na šta liči prednji dio mojih pantalona! Jedan putnik je povikao: – A tek da vidite zadnji dio mojih pantalona!!!

Došao Lala na audiciju za snimanje nove verzije Tarzana. Stane pred komisiju i oni ga počnu ispitivati: -Znate li plivati kraul kao pravi Tarzan? Lala: Pa, uz malu pomoć peraja i ostalih pomagala vjerujem da ne biste morali tražit’ moga duplera… – Kako stojite sa skakanjem sa visokih litica? Lala: Uz nekoliko kaskadera i pokoji padobran mislim da bi ja to izveo… – Gospodine Lalo! Tarzan je imao dugu kosu, a kako vidimo… vi ste ćelavi. Morali bi vam stavit periku? Lala: Znate, ovaj… hm, ja sam vam alergičan na umjetna vlakna… hm… – Još nam samo preostaje da vidimo kakvi ste sa poznatim Tarzanovim urlikom? Lala: A joooj, znate, ja vam imam astmu pa kad naprežem grlo onda… ovaj, hm. – Pa dobro, za kog ste vraga ovdje uopće došli!? Lala: Pa samo da vam kažem da na mene ne računate!!

Pozdrav za moju familiju iz Dojc.. Draga majne familijo vigec ste mi dolje, moram etvas da vam špreham sad mi je već bolje. Dojčlandski sam naučio baš sam ga savlad’o, pa s’ljudima ovdje špreham od tad’ vrlo rado. A i šrajben meni ide odlično od ruke, i špreham i šrajbam od sad ja bez muke. Zdravo muter, zdravo fater, a gdje mi je švester, kako su joj kinder, da li su već grose, dal im ide šule, čujem bruder ponovo krenuo od nule. Kako je cu hauze jel ales u redu, zvat ću vas sa hendija ja u nekste srijedu. Majne erste libe je’l još uvjek tamo, niti da se javi ni’t da komen ‘vamo. Ali nema veze pa i ovdje frau ima, naći će se valjda ajne koja meni štima. Kakva nam je štrase da’l je sada čista, a hauze naša je’l još uvjek ista? A kako sam ja,? Pa nije mi loše, jedino se gelti jako brzo troše. Auto još nemam kajne dosta gelta, kauf ću ga ja na rate bar do nekšte ljeta. A’l kupiću pravog što sve živo ima, mercedesa sa četi’r vrata ful koža i klima. Pa i alu felge pa i servo volan, ipak ja u dojčland radim pohvalit se moram.

Na poslu je dobro dize vohe sjeda plata, poslaću vam nešto gelta da zamjenite vrata. Za fenstere sada nemam poslaću vam cvajte put, dragi fater tut mi lajt nemoj biti ljut. Sad imam kolegen ajne prava damen, mi arbajten zajedno mi pucen cuzamen. Sa putem do posla imam klajne muke, jer moram da presjedam na rozenštajnbruke. Gestern sam se napio pa hojte boli glava, rakija im nevalja ma naša je prava. Bi’o sam u gartenu sa još ajne manom, to je onaj neben mene lik sa grose stanom. Sliko sam nas hendijem poslaću vam sliku, pa da se nasmijete tom blesavom liku. Smrš’o nisam nimalo jer baš dobro esen, vidjećete kada stignem ja na dize jesen. Jedem švajne šnicel kartofil i brot, obrazi mi rumeni, a lice mi rot. Ovdje stvarno loše nije, pomalo se radi, i pomalo pije. Kad na urlap komen okrenućemo nešto, janje, prase, nije bitno ja to radim vješto. Nabavite ražanj i domaći sir, malo holca za vatru i draj kištren bir. Pozdrav majne familijo i ćus i bis špeta, ih bin komen najesen ili nekšte ljeta. Cajta više kajne već je prošlo ziben, pozdrav mili majne ja vas puno liben.

Oženio se Mujo. Prošao jedan mesec a Fata….počela da se pakuje. Pita nju svekrva: -Gde ćeš ti Fato? -Idem ja odavde, pa ovaj Vaš me nije ni jednom opalio.!!! A svekrva će Muji: – Pa je li, sine Mujo, jel’ to istina??. – jeste, ne znam ti ja tu šta treba raditi?? -‘Ajte vi lepo kod doktora kaže mu majka!! I odu oni kod doktora. Primi njih doktor ali nikako Muji da objasni kako se to radi!! te on uhvati Fatu, skine joj gaće, opali je majstorski na stolu pa će Muji: -Evo Mujo, ovako bi trebao svaki dan!!! Gleda Mujo bledo doktora pa će i on: – A, jel’ doktore, ‘oće li ona moći dolaziti kod tebe sama ili ću je ja morati dovoditi??

Dolazi plavušica na pijacu, utegnuta, našminkana. Šetka se pijacom pa će jednoj baki: -Pošto su bako krastavci? -2,5 km kaže joj baka. -A paradajz? -3 km kaže joj baka -A špinat? -1,5 km opet će baka. Auu bako sve vam je skupo!!! A baka će plavušici: -Nije ćero skupo, već si se ti loše udala.

Haso sjedi u bašti kafane kad vidi kako Mujo negdje žuri. -Mujo, jarane, hajd svrati na po jednu!!! -Ma ne mogu žurim u Općinu da se raspitam!!! -Stani bolan, šta se ti imaš tamo raspitivati?? -Ama hoću da ih pitam gdje se prijavljuje, da se upišem u Ginisovu knjigu rekorda? -Ma, kakav ti to imaš rekord za upiasti čudi se Haso? -Ma dobio ti moj unuk za rođendan one Lego kocke… Haso: -Pa kakve veze imaju Lego kocke sa knjigom rekorda? A Mujo će: -Ima, ima. Na kutiji lijepo piše: od 2-4 godine, a ja sam uspio za šest mjeseci.

Govorni automat kod bake i deke: -Dobro jutro. Trenutno nismo u mogućnosti da vam se javimo. Molimo vas da ostavite poruku posle zvučnog signala. Biiip… Ako ste jedno od naše djece, pritisnite 1. Ako hoćete da vam pričuvamo djecu, pritisnite 2. Ako hoćete da vam pozajmimo automobil, pritisnite 3. Ako hoćete da vam operemo i ispeglamo veš, pritisnite 4. Ako želite da unuci prespavaju kod nas, pritisnite 5. Ako želite da idemo po unuke u školu, pritisnite 6. Ako hoćete da vam spremimo nedjeljni ručak i da ga donesemo kod vas, pritisnite 7. Ako hoćete da dođete da jedete ovdje, pritisnite 8. Ako vam treba lova, pritisnite 9. Ako hoćete da nas izvedete na večeru ili u pozorište – počnite da pričate, slušamo vas!

Sjede Mujo i Fata naveče u dnevnoj sobi i gledaju televiziju, kad će Fata iz čistog mira: – Joo, Mujo, baš sam nešto mislila, ja bi da si ti neki poznati glumac i da imaš puno para! Mujo je pogleda ispod oka: – Šta pričaš to, jadna ne bila, kakav glumac? Fata nastavi oduševljeno: – Pa znaš ono, da idemo po cijelom svijetu i da nas slikavaju i da si bogat … A šta bi ti htio da sam ja? Mujo časkom razmisli pa ispali: – Kalendar! Fata ga zbunjeno pogleda: – Kakav sad kalendar, bolan? Mujo slegne ramenima: – Pa da te mijenjam svake god’ne!

Što djevojke rade kad im je potrebna promjena u životu? Točno – idu u salon. 

Još jedan produženi bob. Usput, ovaj rez raste vrlo dobro.

Pita Haso sina: – “Jesi li ikada sinko je * avao?” – “Nikad nisam babo”,… odgovori mu sin. Kad će ti Haso njemu: – “Evo ti sine 200 maraka, idi u čaršiju i zamisli koju za pare.” Uze mali novac i poš’ou grad i uz staviti sretne nenu svoju. Pita ga nena: – “Gdje si sine pošo?” Mali joj ispriča šta mu otac reko da uradi. Kad će mu ti nena: – “Daj sine meni 100 maraka, možeš li probati kod mene a ostaće ti još 100 maraka.” Mali kaže dobro, i uradi ti oni poso. Kad se mali vrati kući pita ga otac kako je bilo kim ti na probo, mali mu odgovori: – “Jebiga babo, ja našo za 100 maraka.” – “Pa koga sine?”, Pita ga otac. – “Nanu”, odgovori mu mali. – “U je * em li ti mater, kako ćeš nenu je * avati. To je moja mati! ”-“ Eh jebiga babo, ti moju mamu je * eš skoro svaka noć pa se ja ne ljutim. ”

Poslali Amerikanci delegaciju u Crnu Goru da ispita može biti Crna Gora da preživi, ​​ako se odvoji od Srbije. Ameri stignu i vide narod srećan, svi samo leže i ništa ne rade. Pitaju ih: – Ama, ljudi, od čega vi živite, kad niko ništa ne radi? Odgovaraju Crnogorci: – Eto, prodajemo kestenje, sva ova drveta su dobri, pitomi kesteni, pa od toga živimo.
Na to će Ameri: – Ali kestenje treba brati! – Jok, Vala. – odgovara mu: – Vetar duva i obara ih, a mi ih samo skupljamo. Ali ne Ameri se ne daju: – Šta radite onda kada nema vetra? Na to će Crnogorci: – A, ništa. Onda smo imali lošu godinu, pa ćemo tražiti međunarodnu pomoć.

Oženi se Crnogorac Mađaricom u Novom Sadu. Prve bračne noći skinu se oni, Crnogorac počne da se igra s obe njene bradavice. – Šta to radiš? – upita ga Mađarica. –Evo, vala, tražim ti Radio Podgorice – odgovori joj Crnogorac. – Sa tom tvojom antenom, teško da ćeši Beograd uhvatiti.

Stopira studentica stane joj student pa pita: – „Kuda mala?“ – „Do faksa!“ – „Može ali za uzvrat…“ – „Ok samo požuri…“ Nakon nekog vremena ispričava se učenik (ne diže mu se): – Sori cijelu noć sam ucio, procitao sam 60 knjiga pa ne ide… ​​ajde ti van… ”Stopira studentica dalje stane profesor… -“ Može do faksa? ”-“ Hm, ma može ali znaš prije… ”-“ Ma daj je * i samo me vozi do faksa… ”Nakon nekog vremena ispričava se profesor: -“ Sory, cijelu noć sam ispravljao testove, pripremao se za nastavu, procitao brdo knjiga, pa ne ide i gotovo… ajde ti van… ”Stopira studentica, stane kamionđija… – “Može do faksa?” – “Može samo…” – “Ma daj vozi, samo daj brzo je * i jer mi se već žuri…” Je * e kamionđija – sat…. dva sata… tri… Studentica sva oznojena pita: – “Je li, jesi li ti procitao koju knjigu u životu ???”

Doživio informatičar brodolom i našao se na pustom otoku. Dani, mjeseci su prolazili i vidi ovaj da ga nitko neće spasiti i počne na graditi nekakvu kolibu. Složio na sebi kolibu, i fino zaspao… kad ujutro se probudi i pored njega stoji zgodna žena, sisata, vitka i kaže ona njemu: hajde ti dođi kod mene i sam tu s druge strane otoka. Došli oni kod su kad vidi, velika kuća, sve sređeno, štednjak, frižider… Pita na nju pa otkud ti sve to? Ma to sam sve pokupila s broda prije nego što je potonuo. Uđe unutra, ona mu fino nahrani… -Kaže mu neka se isuši… Istušira se na, izađe van na žensku skinu grudnjak pa gaćice… i kaže mu: – E sad ću ti dati ono što čeka već 6 mjeseci.
A informatičar će: – Nemoj me zezati da imaš i internet !!!